Crnogorski četnici tokom Pete neprijateljske ofanzive: "Junački" otpor okupatoru
Piše: mr Jadranka Selhanović
Operacija „Švarc“ ili Peta neprijateljska ofanziva,
bila je udružena operacija sila osovine u kojoj je učestvovalo 126.000
neprijateljskih vojnika. Glavni cilj njemačkih okupacionih snaga bio je da se
osigura zaleđe jadranske obale, jer je prijetila opasnost od iskrcavanja
savezničnih snaga na Jadranu. Plan operacije bio je da se uništi glavnina
partizanskih snaga sa Vrhovnim štabom NOVJ, koji se tada nalazio u
Durmitorskom kraju, i da se razoružaju pripadnici četničkog pokreta koji
su još uvijek imali savezničku podršku.
Operacija „Švarc“ otpočela je 15. maja i
trajala do 16. juna 1943. godine. Ovu neprijateljsku ofanzivu obilježila je
čuvena bitka na Sutjesci. Herojska, nadčovječanska borba partizana, koji
su se našli u obruču višestruko nadmoćnijeg neprijatelja, zadivila je i
samog komandanta njemačkih trupa. O tome svjedoči izvještaj koji je njemački
komandant, u vrijeme trajanja operacije, uputio njemačkoj vrhovnoj komandi.
... „komunističke snage pod Titovom komandom odlično
organizovane i vješto vođene, rasplažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje“.
Početak opercije „Švarc“ obilježilo je i
razoružavanje četnika od strane Njemaca. Ovaj događaj, među istoričarima
revizionistima često se koristi kao navodno dokazivanje četničkog
antifašističkog djelovnja. Naime, razoružavanje četnika od strane Njemaca,
nastoje tumačiti kao negiranje četničke kolaboracije sa okupatorom.
Ustvari, revizionisti pokušavaju prisilno „zaboraviti“ sva predhodna četnička
„činjenja“. A nadasve partizansku herojsku borbu za ranjenike-Bitku na Neretvi,
u kojoj su se četnici, samo par mjeseci ranije, zdušno borili na strani
neprijateljskih fašističkih snaga i doživjeli veliki poraz.
Plan o razoružavanju četnika u Petoj neprijateljskoj
ofanzivi bilo je izvršavanje Hitlerove naredbe da svaka naoružana
formacija na Balkanu bude uništena. Njemačko sprovođenje ove Firerove
odluke, na što ukazuju neki dokumenti, iznenadilo je italijanske
okupacione snage. U to vrijeme glavnina četničkih jedinica sa prostora
Crne Gore, nalazila se u Kolašinskom srezu. Njemačka vojska ušla je
u Kolašin 14. maja 1943. godine, koji je već godinu dana bio pod upravom
četničkog vojvode Pavla Đurišića. Razoružavanju Đurišićevih četnika od
strane Njemaca, usprotivile su se italijanske okupacine vlasti, braneći vojvodu
i njegove jurišnike kao vjerne saradnike, dokazane u borbama protiv
partizana.
No, kako je teklo razoružavanje četnika i što se sve
dešavalo tih dana u kolašinskom kraju, detaljno u podužem
izvještaju, opisuje četnički poručnik Mirko Kuklić, član komandnog sastava
Limsko-sandzačkih četničkih odreda. Razočaran, kako navodi, bijednim držanjem
četinika, Kuklić je, kao neposredni učesnik kolašinskog događaja, uputio
izvještaj 10. juna 1943. godine, đeneralu Draži Mihailoviću.
Kuklić u izvještaju navodi da su njemačke
oklopne jedinice ušle u Kolašin 14. maja 1943. godine i da je
njihovim ulaskom u grad nastala opšta panika. Na poziv
Njemaca četnici su bez otpora i bez opaljenog metka predavali oružje, a
predalo se i nekoliko četničkih komandanata, dok je vojvoda Đurišić utoćište i
zaštitu potražio bjekstvom kod Italijana. Poručnik Kuklić, navodi da je
njemačka blic-racija izazvala nevjerovatan strah, koji se graničio sa ludilom,
tako da su, kako kaže, četnici međusobno gurali jedan drugog u nepriliku samo
da bi spasili sebe.
Slične scene Kuklic opisuje i prilikom odvođenja
kolene četnika prema Mateševu, kojoj su Njemci pridružili i
zarobljene partizane iz Četničkog kolašinskog zatvora. Za razliku od četnika,
grupa partizanskih zarobljenika se prvom ukazanom prilikom odlučila
na bjekstvo. Devetorica su uspjela da pobjegnu, dok su njih 16 ubijeni. Kuklić
u pismu detaljno opisuje i dvodnevno držanje četničkih oficira i vojnika u
logoru na Mateševu.
On navodi da se kod mnogih javlja „bijedan i smješan
izraz težnje za spasom pa bilo pod kakavim bijednim uslovom i bilo na čiju
štetu“, konsatujući da takvo držanje imaju skoro svi. Oni kojima se pružila
prilika za bjekstvom, ne bježe iz straha, već se pravdaju, kakao kaže Kuklić,
navodnom odanošću vojvodi Pavlu. Kuklić izvještava Mihailovića i o aktivnostima
koje je preduzeo nakon izlaska iz logora. Obavještava ga o pokušajima
ponovnog organizovanja četnika, o susretu sa četničkim komandantom Đorđem
Lašićem, dostavlja kadrovski prijedlog za formiranje novih
Limsko-sandzačkih četničkih odbora.......
Izvještaj četničkog poručnika Mirka Kuklića o
„Kolašinskom udaru“ koji je 10. juna 1943. godine uputio đeneralu Draži
Mihailoviću, objavljujemo integralno, a možete ga pročitati na našoj platformi Identitetski istraživački centar.
0 Komentara