Proslava godišnjice avgustovskih “oslobodilaca” pa ni manje, ni više, no imena „Luča slobode”. Da nije to malo previše? Da nije to politički prepotentno i od imena slobode daleko?

Istorijski cgnogorski etos, kao rijetko koji, pažljivo biraše koju će riječ i za koju namjenu i namjeru upotrijebiti. Suprotni, zloupotrebe primjeri ostaće trajnim svjedočanstvima neukusa, bahatosti i praznoslovlja. A tek, slobodu ko u usta uzimaše, njenim djelom dostojnika i čovjeka morati bijaše. Sloboda, taj crnogorski rodni list pečatan iz vijeka u vijek, zanavijek, prenosio se i slavio djelom odbrane i časti cgnogorskog državnog, nacionalnog, duhovnog i kulturnog bića.

Kao vertikala, stub i kičma crgnogorskog milenijumskog etosa odnjegovana je snaga slobode kao raritetno svjedočanstvo podviznistva jednog naroda. Sloboda podari Crnoj Gori kult i smisao opstajanja i postojanja, prepoznavanja i poštovanja. Slava crnogorske slobode – patriotska, kosmopolitska, civilizacijska i antifašistička upisala je sebe u porodicu svijeta dostojnika imena i časti slobode. Kako god i kroz ne male istorijske drame Crna Gora je očuvala ime i znamen slobode koja trajno zbori slobodoumljem, rodoljubljem, čovjekoljubljem, pravdom, čojstvom i junaštvom.

U slobodi Crne Gore stasala je i široko stala njena otvorenost i multilkuturalnost, harmonija vjera, nacija, kultura i jezika. U slobodi je stasala sekularnost i ravnopravnost za sve građane.

Iskoni i izvori crnogorske slobode mjerljive su stranice i legati, kako crnogorske, tako i opštečovjecanske borbe odbrane imena njenog.

Tek, nezavisno da li će ili ne, formalno obilježiti godišnjicu, pitanje je za” oslobodioce” koje svoje djelo – trajnu vrijednost uzidaše u vječni biljeg crnogorske slobode. Šta je ta vaša ” luča slobode” i šta joj (p)ostavljate na viteški oltar imena koji istorije pravednici ištu.

Ne zaboravimo i samo dijelom vaše ”luče” djela, podsjetimo.

Da nije ta vaša luča radikalizovani nesnosni postavgustovski ambijent u kom je “polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica”. Da to nije luča zastave Crne Gore koja se onako “oslobodilački” cijepa, pali i mrzi. Da ta luča nijesu izlučevine srama po spomeniku Ljuba Čupića, antičkom znamenu slobode i otpora četničko fašističkim hordama zla. Da se iza te luče možda ne krije vjerska indoktrinacija i na poziv “učiteljice” klečanje djece po crkvenim podovima sve zarad svetosavskog učenja i bogohuljenja na sekularnu Crnu Goru.

Klicate li slaveći luču kleronacionalističkog ućerivanja po dubini i širini, unižavanja crnogorskog kulturnog, jezičkog, sakralnog i duhovnog vjekovnog nasljeđa, đe vaša luča sija prenosom sakralne baštine u ruke i posjed druge crkve i države.

Koja to imena slobode vi slavite luču a na ponos sekularne, građanske i antifašističke Crne Gore.

Treba pred ime luče slobode stati, a pritom negirati genocid u Srebrenici, veličati osuđene komandante za ratne zločine devedesetih, ili četničkim imenima predlagati novih ulica nazive. Jesu li to civilizacijski orijentiri, principi, kritičke paradigme prosvijećenih društava ili zabasalost u corsokake srednjovjekovnih tmina, atavizama i podlosti revanšizama?

Ostaće vaši tragovi da govore i opominju nekim novim slobode dostojnicima kako ne treba.

Biće da je vaša luča kada ljubite tuđu a gnušate se svoje zastave i himne. Ili ta luča svijetli kada netranparentno zadužujete zemlju ili neznanjem se predajete u borbi protiv kovida. I sve tako redom, od nipodaštavanja dijaspore, prebrojavanje etničkih krvnih zrnaca, regionalne zabrinutosti zbog “slobode luce” kojom samo vama znano slavite. Dozvolite da vrijeme zbori jeste li dostojnici slobode imena ili tek puki usluznici srpskog sveta.

Tek, kazali bi nalik vašoj zloupotrebi vlasti (jednog mandata više) i ovoga puta ništa novo, zloupotrijebili ste skupo plaćenu riječ SLOBODA, pa jos pride LUČA.

Tragovi su mnogi, a Luče slobode dostojni su samo ponosni sinovi i djela odbrane prava, časti i slobode Crne Gore.

Gorjeće naša milenijumska crnogorska luča, jača i svjetlija od svih svetosavskih igrokaza i svih samoproglašenih “oslobodilaca”.

Riječi obavezuju, (ne)djela ostaju, vremena pamte… (izvor:skalaradio)