Istorija

Poruka solidarnosti – snaga „nenaoružanih proroka”

Andžej Duda Predsjednik Republike Poljske

Sep 21, 2021 3 Komentara

(15 riječi)

Nikola Makijaveli bilježi izvjesnu pravilnost istorije u svom “Vladaocu”. On sa laganim nagovještajem ironije izjavljuje da "svi naoružani proroci pobjeđuju, a nenaoružanipropadaju". Međutim, nema pravila bez izuzetaka. Istorija je više puta pokazala da su nenaoružani proroci u pravu. Obično sa zakašnjenjem, ali ne manje naglašena. Odlično svjedočanstvo o tome je istorijska pobjeda poljske "Solidarnosti" i njena izvanredna Poruka radnom narodu Istočne Evrope objavljena prije 40 godina.

Poljski avgust 1980. i stvaranje Nezavisnog samoupravnog sindikata "Solidarnost" jedan je od najvažnijih događaja u iskustvima poslijeratne Evrope. Događaj sa prelomnim posljedicama  za cijelu međunarodnu zajednicu. Teško je neko tada predvidio da je slom komunizma, sistem sovjetske dominacije nad zemljama Centralne i Istočne Evrope i podjela svijeta na dva neprijateljska bloka već tako blizu. Međutim, da to nije bilo daleko i sasvim stvarno, moglo se saznati iz atmosfere Prvog nacionalnog kongresa delegata NSS "Solidarnost", koji je započeo 5. septembra 1981. u Gdanjsku.

Cijeli svijet je sa divljenjem posmatrao kako prvi nezavisni sindikalni pokret na području od Labe do Vladivostoka, pokret slobode i nade, slobodno raspravlja, vođen standardima demokratije i parlamentarizma. Na Kongresu u Gdanjsku predstavljena je velika vizija sistemskih, društvenih i ekonomskih reformi, čiji je zajednički imenitelj bila ideja samoupravljanja i građanskog subjektiviteta. Kako je 1791. poljsko-litvanski Ustav od 3. maja, prvi temeljni ustav uspostavljen u Evropi, obavio veliki posao popravljanja Republike Poljske, program reforme solidarnosti takođe je označio napredak u razumijevanju državnih poslova i ekonomije. Ne samo zato što su ideja "samoupravne Poljske" i "narodne vladavine" radikalno udarile temelje tadašnjeg autoritarnog sistema, već i iz razloga što su promjene koje je predložila "Solidarnost" imale veliki moderan duh u sebi.

To možemo jasno vidjeti iz današnje perspektive, posebno nakon iskustava globalne ekonomske krize i pandemije koju trenutno doživljavamo. Vidimo da društveni i ekonomski ciljevi treba međusobno da budu usklađeni, da nam je potreban održivi razvoj koji ne apsolutizuje kratkoročne dobitke. Takođe razumijemo važnost socijalne kohezije i pravednog  učešća u plodovima ekonomskog rasta. Shvatamo važnost građanske aktivnosti i nacionalne zastupljenosti, kao i evropskih demonstracija, za stabilno funkcionisanje institucija i donošenje pravih odluka od strateškog značaja. Nije isključeno da bi, da nije bilo uvođenja ratnog stanja u Poljskoj, koji je bio komunistički napad na nastajuću slobodu, reforme predložene prije 40 godina na Prvom kongresu „Solidarnosti” mogle biti ispred svog vremena i pokrenuti pionirska rješenja . Međutim, ovo je tema za posebnu priču.

Najvažniji, vizionarski rad Kongresa bila jePoruka radnom narodu Istočne Evrope. Paradoksalno, imala je pragmatičan cilj i jednostavnu genezu. Njen začetnik bio je mladi hirurg Henrik Sicinjski (Henryk Siciński), radom na dokumentu koordinirao je Antoni Pjetkevič (Antoni Pietkiewicz), inžinjer elektrotehnike, sekretar Predsjedništva Kongresa, kasnije u slobodnoj Poljskoj, visoki državni zvaničnik i ekonomski menadžer; kratki tekst pripremili su ugledni aktivisti demokratske opozicije - advokat Boguslav Śliva (Bogusław Śliwa) i matematičar Jan Litinjski (Jan Lityński), čija nas je tragična smrt prije šest mjeseci ispunila dubokom tugom. Poruka je trebala da bude, prije svega, glas istine i slobode, probijajući se kroz kordone komunističkih diktatura i njihove lažljive propagande. Govorila je direktno i u srce:

Delegati okupljeni u Gdanjsku na Prvom kongresu delegata NSS "Solidarnost" upućuju pozdrave i izraze podrške radnicima Albanije, Bugarske, Čehoslovačke, Njemačke Demokratske Republike, Rumunije, Mađarske i svim narodima Sovjetskog Saveza. Kao prvi nezavisni sindikat u našoj poslijeratnoj istoriji, duboko osjećamo zajedništvo naše sudbine. Uvjeravamo vas da smo, suprotno lažima koje se šire u vašim zemljama, autentična organizacija od 10 miliona radnika, nastala kao posljedica štrajkova radnika. Naš cilj je da se  borimo za poboljšanje uslova života svih zaposlenih ljudi. Podržavamo one među vama koji ste odlučili da krenete na težak put borbe za slobodni sindikalni pokret. Vjerujemo da će se uskoro vaši i naši predstavnici sastati radi razmjene sindikalnih iskustava.

Čak i u samoj "Solidarnosti", mnogi aktivisti, pristalice taktike revolucije koja se ograničava, smatrali su Poruku previše hrabrom. Ipak, 8. septembra 1981. godine ona je prihvaćena aplauzom sa velikom većinom glasova delegata i postala službeni dokument Kongresa. Zaista je izazvalo bijes komunističkih vlasti u Poljskoj i drugim zemljama. Moskva je pobješnjela. Leonid Brežnjev je Poruku opisao kao "opasan i uznemirujući dokument (...) namijenjen da izazove pustoš u svim socijalističkim zemljama". Protiv "Solidarnosti", kampanja klevete i mržnje pokrenuta je još više. Mnogi zapadni političari koji su Poruku smatrali rizičnim potezom, takođe su imali sumnju.

Međutim, u poljskoj "Solidarnosti" prevladalo je drugačije mišljenje. Britanski istoričar Antoni Kemp-Velh, koji je pratio vijećanja u Gdanjsku i bio svjedok čitanja poruke, opisao je vrlo precizno:

Ovaj program je promijenio lice Evrope. Danas možemo jasno vidjeti da je to bio proročki, čak i uzročni čin. Pobijedili su "nenaoružani proroci". Nakon 1981. godine došla je 1989., talas slobode zahvatio je Centralnu i Istočnu Evropu, pao je Berlinski zid, komunizam izgubio nokautom, Sovjetski Savez se raspao i njegova tiranija je prestala. Stvoreni su uslovi za evropsku integraciju i jačanje saveza slobodnih nacija - zemlje našeg regiona ušle su u NATO i Evropsku uniju. Centralna i Istočna Evropa postigle su istorijski uspjeh. Već dugi niz godina to je područje stabilnosti i razvoja, mjesto koje plijeni svjetsku pažnju svojim postignućima, ekonomskim potencijalom i ambicioznim težnjama.

Suština Poruke radnom narodu Istočne Evrope bila je ideja zajednice sudbine i solidarnosti koja prelazi granice. Baš kao i prije 40 godina, danas ovu ideju slijedimo kao kompas. To je temelj naše bliske saradnje u regionu u sklopu Višegradske grupe, Bukureštanske devetke, koja je platforma za vojnu saradnju između zemalja istočnog krila NATO-a, i kao dio Inicijative tri mora, koja okuplja zemlje područja između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora. Drago mi je da se sve češće u Evropi i svijetu Inicijativa tri mora cijeni kao značajan poduhvat usmjeren na proširenje infrastrukture, stvaranje vektora za ekonomsku saradnju na evropskoj osi sjever-jug i jačanje kohezije EU. Nova važna inicijativa je Krimska platforma, čiji je inauguracioni samit održan tokom nedavne svečane proslave 30. godišnjice nezavisnosti Ukrajine. Ovom strukturom dajemo zajednički signal da nećemo biti pasivni pred kršenjem međunarodnog prava, narušavanja integriteta država i slabljenja sigurnosti u našem regionu.

Sarađujemo u ime zajedničkih interesa, u ime slobode, čije je sjeme poruka solidarnosti poslata iz Poljske prije 40 godina. Ovom pobjedom slobode danas se divno upravlja i mi je nemilosrdno branimo. Uspjeh Centralne i Istočne Evrope proizlazi iz dalekosežne vizije koju su energično i hrabro objavili učesnici Kongresa solidarnosti u Gdanjsku 1981. godine. Ne podcjenjujte snagu proroka, čak i ako vam se čine nenaoružani.

Andžej Duda

 

Tekst je istovremeno objavljen u poljskom mjesečniku „Sve što je najvažnije“ ("Wszystko Co Najważniejsze") kroz zajednički projekat sa Institutom narodnog sjećanja“.