Piše: Božidar Proročić književnik i publicista

Mjesec maj je mjesec pobjede nad fašizmom, mjesec državnosti, Crne Gore i pobjede nad pandemijom Covida-19. Borba Crnogoraca uvjek su nosile velike žrtve, pokazujući hrabrost i patriotizam kako se voli svoja država u toj borbi nismo nikada bili sami sa nama su bili i pripadnici manjiskih naroda. A rat kao i svaki rat nosio je svoje teške ali i hrabre odluke biti kvisling ili biti na čelu pokreta (partizanskog) otpora u borbi za pravednije društvo u očuvanju svih ideala savremenog čovjeka ali neotuđivog prava prije svega na svoju slobodu  svoj život i svoju državu.

 Poražene snage fašista, kvislinga, četničkih hordi bježeći pred sigurnim porazom oni koju su preživjeli otišli su u sigurno naručje emigracije i emigrantskih grupa koje su svaka iz svog ugla čekale ,,trenutak slobode” da svoj naglašeni šovinizam opet sprovedu u ,,sveta djela novomučenika.” U nekoj od prošlih noći povampirene crne (četničke) trojke ohrabrene ,,svetom vodicom” i ,,bijelim tamjanom novog doba” izvukli su iz svojih prikrivenih skloništa davno ostavljene zarđale krvave ,,kame” uz balagoslov novoomučenika litija teatra i apsurda na Ravnom lazu u Piperima nasrnuli na imena i sjene časnih heroja NOP-a i onih boraca koji su hrabro digli ustanak proriv okupatora. A na tom spomeniku ispisana su imena boraca, intelektulaca, narodnih heroja sa kojima bi se i mnogo veće države od Crne Gore ponosile da ih imaju a to su: Milovan Đilas, Božo Ljumovič, Blažo Jovanović, Savo Brković, Radoje Dakić, Budo Tomović, Krsto Popivoda, Periša Vujošević, i Vido Uskoković. Četničke crne trojke radile su ono što najbolje umiju i znaju da pod plaštom noći ubijaju. Ali njih neće i ne mogu ubiti, oni su svojim djelima odavno ušli u istoriju. A istorija pamti pobjednike i oslobodioce. Ovaj vandalski čin predstavljam nam sliku svih onih retrogradnih snaga i eksponenata koji uz zdušnu podršku SPC u Crnoj Gori bi da ,,kroje” novu istoriju Crne Gore ali sa krvavim žigom i još kravijom kamom.

 Siguran sam da aktuelna crnogorska vlast neće dozvoliti takvu količinu izliva mržnje i šovinizma onih kojima ništa nije sveto pa čak ni spomenici. Svakako da i među nasljednicima kvislinga ima šovinista, koji a priori mrze druge nacije, ali i takvi pojedinci jesu samo produkt jednog vremena koga su obilježili krvavi sukobi na prostorima bivše Jugoslavije. Pravi i najveći šovinisti bili su različiti (pro) srpski politički i crkveni lideri (SPC) koji su umjesto ruke pomirenja, molitve praštanja ,,blagosiljali nove Hristove vojnike” kojima su umjesto maslinove grančice u ruke dali kamu i ,,Božji blagoslov” za spas ,,Otačestva.” Nijedan destruktivni (šovinistički) element nijedna (šovinistička) destruktivna grupacija koja u Crnoj Gori ,,egzistira” ostaće tamo đe im je uvjek i bilo mjesto na strani poraženih šovinističkih snaga, koje će i naša istorija i istorija Evrope uvjek pamtiti kao izdajnike i zločince. I opet su sluge (kvislinzi) drugog režima, drug države (Srbije) tuđe crkve (SPC) u njihovom slučaju istorija se ponavlja i uvjek je ista i u sluganstvu i prodaji nacionalnih i državnih intresa. Oni se nikada promijeniti neće davno je rečeno : ,,Da niko kao izdajnik ne može da mrzi svoju domovinu.” A oni je mrze. mržnja hrani njuihove bolesne lične i političke kompleksde. I uvjek će iznova pokušavati da crnim trojkama pod okriljem mraka ruše sve ono što je sveto i što predstavlja i simbol slobode i simbol pobjede. Ne smijemo to dozvoliti da u državi zakona vlada bezakonje šovinista ,,opijenih” huškačkom podrškom SPC i takozvanih pro-srpskih političara koji će za jedan oreden i jednu sablju prodati državu.