Velikani filozofske misli u početku su se protivili ovoj inicijativi, jer im je dosadilo da ih stalno koristimo za rješavanje dnevnopolitičkih trivijalnosti. Ipak su pritekli u pomoć kada su čuli da se radi o osobi kojoj se mjesecima znoje dlanovi jer je od pozicije glavnog isljednika, došao u ulogu izlapjelog penzionera sumnjive prošlosti koji čeka svoj red da ga pozovu na saslušanje.

Da li su i pregolemom, široko raširenih ruku dočekanom doseljenom stanovništvu, devedesetih, u Herceg Novom, takođe stavovi: ,,Ko vas je terao da nas primite?!'' Ako jesu - onda ne čudi ovakva vrsta zahvalnosti.

To vam je legalno litijanje i vječna masturbacija o srpskoj ugroženosti kroz kanoniku Crkve Srbije, a koja javnim manifestacijama srednjevjekovnih obreda samo ništi one druge i drugačije. A šta je sa odistinskom Bokom i Bokeljima, mahom katolicima? Šta je sa Hrvatima, šta sa Crnogorcima, šta sa svima ostalim? Oni su izgleda ili nevidljivi ili samo otpad u tom svetu ''srpske Boke''

Zanima li ručicu pravde hercegnovski dernek od privremenog nacionalnog značaja?

Državni hegemonizam je u samom korenu srpske politike, i on služi podmuklim nacionalistima da dobijaju vlast u Beogradu na takozvanom lažnom dušebrižništvu za svekoliki srpski narod! A sve su prilike da je Srbe kao pojam van Srbije, za osvajačke potrebe forsirala i afirmisala politička fukara poput komuniste Miloševića i njegovih tadašnjih slugu-radikala. Kasnije je matrica samo nastavljena

Prolegomena u principu znači uvod ili najava, a najčuvenija je Kantova „Prolegomena za svaku buduću metafiziku“. Ne bojte se poštovani čitaoci, ne napuštajte tekst odmah, nećemo o Kantu i metafizici. O našem ćemo jadu i našoj trivijalnosti. Naravno, ovaj moj prolegomeničak neće biti uman i veličanstven kao pomenuti uzor, jer ga piše skromni montezapomagač Pustahija a i radi se o mnogo prizemnijim stvarima kao što su montepolitika i montepolitičari.