Šarec, važe li evropski standardi isto u Ljubljani i Podgorici?
Slovenija zakonom sankcioniše javno korišćenje nacističkih i fašističkih simbola. U Crnoj Gori predsjednik Skupštine javno izražava saučešće porodici pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. A evropski izvjestilac poziva da se „ne pravi buka“. Da li bi isti kriterijum važio i u Sloveniji?
Slovenija je 2025. godine usvojila novi Zakon o
varstvu javnega reda in miru (ZJRM-2), koji je stupio na snagu 28. januara
2026. godine. Član 22 izričito zabranjuje, pod zakonom propisanim uslovima,
javno korišćenje pozdrava, himni, pjesama, zastava, uniformi, znakova, parola,
gesla i drugih obilježja karakterističnih za nacizam, fašizam i njihove
kolaboracionističke organizacije iz Drugog svjetskog rata. Za takvo ponašanje
predviđene su novčane kazne.
Slovenački zakon, dakle, ne govori samo o simbolima.
On govori o granici između slobode izražavanja i javnog veličanja, odobravanja
ili podsticanja nacističke i fašističke ideologije. Istovremeno, zakon predviđa
izuzetke za obrazovanje, nauku, medije, muzeje, umjetnost i druge legitimne
oblike slobode izražavanja.
U Crnoj Gori, međutim, posljednjih sedmica gledamo
drugačiju sliku.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić javno je uputio
saučešće porodici Ratka Mladića nakon njegove smrti. Mladić je pravosnažno
osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti
i ratne zločine. Mandić je naknadno rekao da je saučešće izrazio „u skladu sa
običajima“ i da u njegovom telegramu nema ničeg spornog.
Upravo zbog tog postupka pokrenuta je inicijativa za
njegovo razrješenje sa funkcije predsjednika Skupštine.
A onda dolazimo do Marjana Šareca.
Stalni izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru
danas je, povodom neodržavanja sjednice na kojoj je trebalo da se raspravlja o
Mandićevoj smjeni, poručio da poslanike niko ne može natjerati da dođu i
glasaju i da zbog toga ne bi „pravio buku“. Istovremeno je pozvao opoziciju da
ne odustane od konstruktivnog odnosa prema evropskim integracijama.
Ali postoji jedan detalj koji ovo pitanje čini
posebno zanimljivim.
Šarec je, zajedno sa još nekoliko evropskih
poslanika, samo nekoliko dana ranije potpisao zajedničku izjavu u kojoj su
jasno naveli da Ratko Mladić ne zaslužuje počast, uz podsjećanje na
genocid u Srebrenici. U istoj izjavi ocijenjeno je da je Mandić znao kakvu će
reakciju izazvati njegovo javno izražavanje saučešća.
Zato se nameće jednostavno pitanje.
Da li bi Marjan Šarec, da je u Sloveniji
predsjednik Državnog zbora ili drugi visoki državni funkcioner javno uputio
saučešće porodici Ratka Mladića, takav čin smatrao samo političkom okolnošću o
kojoj „ne treba praviti buku“?
Da li bi slovenački državni funkcioner mogao da
relativizuje takav gest pozivajući se na običaje, a da nakon toga nastavi da
obavlja svoju funkciju bez ozbiljnih političkih i institucionalnih posljedica?
I još važnije:
Da li bi Šarec u Ljubljani imao isti
stepen razumijevanja za takav postupak koji danas pokazuje u Podgorici?
Pitanje nije da li predsjednik parlamenta ima pravo
na privatno saučešće. Pitanje je nešto drugo: šta znači kada saučešće
porodici pravosnažno osuđenog ratnog zločinca javno upućuje predsjednik
parlamenta, a potom se politička odgovornost za taj čin tretira kao stvar oko
koje ne treba „praviti buku“?
Jer, ako evropski poslanici sami kažu da Mladić „ne
zaslužuje počast“, onda je legitimno pitati šta se u političkom smislu smatra
počašću, šta relativizacijom, a šta prihvatljivim ponašanjem državnog
funkcionera.
Posebno kada isti evropski prostor iz kojeg dolazi
Šarec ima zakone koji vrlo jasno postavljaju granice prema javnom veličanju
nacističke i fašističke ideologije.
Iako su za antifašiste četnički simboli i javno
saučešće porodici Ratka Mladića pravno ista kategorija. Stoga, pitanje je :
gdje je granica između slobode izražavanja i normalizacije ideologija, simbola
i ličnosti povezanih sa masovnim zločinima?
I konačno, pitanje za Šareca nije samo šta misli o
bojkotu jedne sjednice crnogorskog parlamenta.
Pitanje je mnogo jednostavnije:
Da li bi se prema slovenačkom državnom
funkcioneru koji bi javno iskazao saučešće porodici Ratka Mladića odnosio
jednako relaksirano kao prema crnogorskom predsjedniku Skupštine?
Legitimno je i pitati zašto bi standardi
političke odgovornosti u Crnoj Gori bili drugačiji od standarda u Sloveniji.
Evropske vrijednosti ne bi smjele da imaju jednu
mjeru u Ljubljani, a drugu u Podgorici.
(C.P-R.K.)
0 Komentara