Istorija

Dušan Ičević

Njegoševa Svemisao

Nov 08, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

U susret Njegoševom danu - Manifestaciji crnogorske države i kulture (13. i 14. novembar 2026.g.)

Dušan Ičević

Njegoševa Svemisao

Mogao sam da ređam stihove, probiram misli pa svaku obrćem, prevrćem, do tančina opisujem, obrađujem, kako se najčešće i čini, i dovoljno vješto i uspješno.

Zašao sam u nutrinu/utrobu Njegoševe misli:

Zašto Kako je

Otkrivao svijet i

Satvarao svoje djelo

Bilo mi je bitno: što najnovija saznanja

kazuju

najavljuju

nagovještavaju

naslućuju

Makar izgledalo da je sve neobavezujuće, možda kome izgledalo i proizvoljno, ono što navodim i razlažem, radije sam otvarao mogućnosti nego striktno određivao ili – zaključivao.

Njegoš M/mislilac je svojom po(i)etikom, koja jeste stvaranje, dao dovoljno podloge, podsticaja, poruke da se upravo vrhunska vrijednost nalazi u misaonim samotvorima. U svojemu istraživanju sam tragao i pokušao da na novi, drukčiji i ... način otvorim beskrajne mogućnosti Njegoševe misli.

Oni koji se usude da sami ili zajedno sa poetom misliocem pređu krug vozmožnosti, skinu sa sebe okov fizičeski i zađu u nebeske predjele traganja u kvantno/holo/bio/informacionome „ključu“ mogu se nadati novim i drukčijim otkrićima smisla Njegoševih misli. 

Istočnici koji su prosvjetljivali Njegoša odista su vrhunski trenuci samospoznaje svojstveni pravim misliocima i poetama. Poetska vi­zija nadmašuje svaku literarnu „podlogu” koja se pripisuje Nje­gošu. Puko prepričavanje onoga što je vidio na nebesima može biti samo „blijeda sjenka” čudesnih prizora i burnih događanja.

 

Novija naučna istraživanja kvantno/holografskoga poimanja Svijeta i Svemira daju mogućnost da se ljudska svijest potpunije  shvati, posebno razumijevanja Svemisli, i da se stvaralačka sposobnost umjetnika pre­poznaje u kompleksnim kvantno-holografskim svojstvima.

Sâm sam sklon da mislim, umišljam/zamišljam da je Nje­goš svo­jom poetskom imaginacijom, zaveden u „fizičko polje”, na izvoru saznanja, napivši se vode s istočnika, zapravo svojom duhovnom otvore­nošću i misaonom moći, spojen sa „opštom” sviješću Prirode, ili sa Božjom Promisli, kako mu više priliči, – mogao da osvijesti sopstveno viđenje sve­kolike taine. Primamljivo mi je da je u kvantno-holografskoj spoznaji, protunelisanjem ušao u svemirske pre­djele, i nakon kolapsa talasne funkcije svojom misaonom i umjetničkom moći ispisao uzbudljive stranice. Koliko je ona naučno potkrepljiva ili pjes­nički dopadljiva može da se – sudi.

U Luči pogodbeno:

Ako zemlja priviđenje nije…(Posveta, stih 137)

Upitno:

Je li javje od sna smućenije…

Ili još izravnije:

Ljudski život snoviđenje strašno… (stih 4)

Najnovija otkrića kazuju da su neutrini, čestice tamne energije, koja čini oko 74 odsto Svemira, izvori misli. Ranije je ustvrđeno da su fotoni, svjetlosni zraci, nosioci misli.

Zapitao sam: Da li je zbiljna zamisao o stvaranja na bio/fizičko/kvantno/holografsko/informacionoj matrici/modelu svijesti o ži­votu i Svijetu.

Svijet u kojemu živimo je zbiljan, opipljiv, vidljiv, dogledljiv, pro­mjenljiv, propadljiv[...] Sve što je izvan zbilje života ima svoju čar. Ko ima dara: izmašta. Ni teorija odraza, ni mimezis koji podražava nijesu doslovno stvarni. Mnoštvo je svjetova umjetničke tvorbe, i, kako se za/umišlja, multiverzuma, koji su svuda, ali još nijesu dokazljivi. Ima­ginacija i iluzija nijesu istorodni. Maštom, mislima, tvoračkim moćima čovjek neprekidno traga, oblikuje, simboliše svakojake stvar­nosti. Ko­liko god bilo uzbudljivo da se „zaviruje“ ispod postojećega vidljivoga i zamislivoga, ili zagleda u beskraje svemira, nije sve svodljivo samo na hologram kao varku, opsjenu, zabunu, zabludu.

Misao jeste i hologram, ali sva nije holografska.

Moje knjige o M/misli počinjem:

Misao (se) stvara, samostvara.

Misao je sve. Misao je svuda. Misao je u svemu...

Da li je moguća, i dokazljiva postavka da je i misao talasno-čestično-strunaste prirode, da su svije(s)t i misao splet vibracija i frekvencija. Pravo pitanje je: Može li se misao talasno-čestično-strunasto sazdati, ili je na granici materije i svijesti, koja posjeduje i fizička i duhovna svojstva. Ako bi bila „opipljiva“ i „mjerljiva“, ko je, kako stvara, vodi, „dobacuje“ do kraja/beskraja...

Moglo bi se namah i nadohvat tvrditi da su upravo umjet­nici u stvaralačkom činu bar povremeno u uzvišenim trenucima snoviđenja, zanosa, opsjednutosti, koja liče na izmijenjena (i proširena) stanja svijesti.

Njegoš nije zastao pred vratima čudestvah. Probio je krug tajanstva i zašao S one strane

Vođen

Gonjen

Svijetlom ideom, pa kano angelom, pa se napio  vode s istočnika misli i 

Otkrivao i

Sazdavao svjetove

Svuda Misao

Njegoš je Sočinitelj

Moć misli je

Otkrovenjska

Izrana je otkrio moći misli kada je Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima, iz 1837. godine, i naređao moći koje ima, uzvisio u sveštenu Misao, poemi iz 1844. godine, nadvisio u Luči mikrokozma, u 1845. godini.

Odrednice misli su značenjski i smisaono izuzetne. Zapitajmo se redom, trenutno u sažetku, što je:                              

 prestižnica djela svakojega, valjda prethodi, prvo se smisli pa djela; 

osnovnica velikijeh djela, koja je suština svega što se činja,           i   

ogledalo ljudske valjatnosti, pošto misao kazuje koliko je što vrijedno; 

predstavnica uma visokoga, predstavlja um, vjerovatno božestveni, uzdižnica, uzdiže je do visokoga Olimpa, na kojemu obitavaju bogovi.                                 porodnica je bogova plodnosti i mudrosti.                                         

Posebno je vrijedno da se tumači moć misli koja je

hitra posrednica

među ljudstvom i među božestvom

koja s neba snosi misli i predaje ih zemaljskim žiteljima, pa vraća svega vladjetelju. ( Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima, isto, stihovi 1-9, 24-30)

Danas bi moglo da se smatra da internetski kružno teku informacije kao poruke.

Nadodajem/nadgrađujem probojnicu, moć misli da prodire kroz svaku vrstu ograda, ovještale/okoštale modele/modeme/metode, i u nove svjetove.

Samoironično pominje Trojku: mislioca, astronoma i poetu, koji se – nadigravaju, ali – misle. Trojstvo je spojio u sebi upavo po svojstvima koje imaju i koje i on nosi u sebi.

U pjesmi bez naslova, za takvo čudnovato društvo rekao je da su sveti dusi, al’ vjetreni vrazi, kojima, sa blagom posprdicom, nije – drug!?

Misliocu:

Djelo mi je mislit, mislit i misliti;...

Astronomu je dužnost spoznaja tečenija, veličina... zvijezda, mjerenje kometa, sa pitanjem:

Prelazim li predjel vazmožnosti ljudske?

Djelo poete je: pisanje, pisanje; predan je sluga matere prirode, čija je knjiga taine punana. (Petar II Petrović Njegoš, Pjesme, priredio Radovan Lalić, Obod-Cetinje, Prosveta-Beograd 1982, str. 163-165)

Poetu je još ranije uzvisio da je sin prirode... najbliži božestvu, svojstvima najbliže sa mogućim tvorcem jer on može sazdati svjetove

u idejam’ visokoletećim...

kako čini i tvorac. (Ko je ono na visokom brdu, naslovljena po prvom stihu, Pjesme, isto, str. 57-57) /Pokazujem i u Luči mikrokozma da je ideja isto što i misao)

Nosio je u sebi, upravo sve tri moći, koje je najviše ispunio u misaonim pjesmama, brojnim stihovima u Gorskome vijencu i naročito u Luči Mikrokozma.

Njegoš sazdaje.

Njegoševa misao traga i otkriva.

Ne kanim da striktno samjeravam Njegoševe misli sa novim naučnim otkrićima, ali se može makar naznačiti pjesnikova slutnja. Samo nadohvat ću pomenuti: Čovjek misleći atom, vrgla stubu zraka, pojedinačno svaka odrednica misli iz pjesme o pohvali mislima, svakako sveštena misao, u beskrajni prostor rasuti svjetovi iz poeme Misao, mnoštvo svjetova iz Luče mikrokozma, koji navode na multiverzume ...

Savremena nauka, donekle i najnovija naučna otkrića u svemiru usavršenim aparaturama, nadmašuju naučnu fantastiku. Mašta biva moćno sredstvo misli da otkriva nepoznate, moguće, i ono što se ne može, još

Dotaći

Vidjeti

Nazreti

Pokazati

Dokazati

Veliki poete Dante (Božanstvena komedija), Milton (Izgubljeni raj, Raj ponovo nađen)... opisivali su Nebesa...

„Prirodnjak“ Njegoš mnogo puta Dubokijem zauzet mislima U cvijetno lono prirodino Smjelo zapitkiva mater štedru Rad čega je tvorac satvorio? Kada sâm Njegoš nije uspijevao da odgoneta tajne života i svijeta, posebno hudu sudbu čovjeka, zaključivao je:                                                                  Ovoga su u grobu ključevi...(Posveta, stih 30) Upravo sam pokušao da u najnovijim naučnim istraživanjima svijesti i kvantno/holografsko/informacionoj paradigmi tražim moguće odgonetke. Pomogao mi je, naravno, i sam Njegoš, pošto nije zastao i čekao zagrobni život, nego je  –  zajedno sa „svijetlom ideom“, pa kano angelom, vođen iskrom, zrakom, ili kada za trenutak ne gleda a vidi, i najpouzdanije, kada se napio vode s istočnika – zašao u „onaj svijet“ i doživio otkrovenja.