Neovisnost se može izgubiti, a može se i ponovno izboriti. No, duša i sadržaj neke države i neke kulture gube se samo jednom, zauvijek.
Vlast se ne traži, ona se nameće, ćutanjem partnera i ponižavanjem države
U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“
Čekaju ishod razgovora NVO Centar za građanska prava sa direktorom Državnoga arhiva. Od toga ishoda, poručuju, zavisiće njihova dalja reakcija
Pišu: Adnan Čirgić, Boban Batrićević i Aleksandar Radoman
Jedni datumi stvaraju one druge. Uzroci uvijek dovode do posljedica ma koliko se dugo na njih čekalo. A, Podgorica, Titograd, Doklea, Ribnica, Stara i Nova Varoš... će uvijek imati (i imala je) neke oslobodioce, ali na njenu sreću i hiljadugodišnje trajanje ima i NAŠ
Pišu: Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman, Boban Batrićević
