Nepoznavanje i nerazumijevanje vlastite istorije razlog je da se skoro vijek i po kasnije može čuti i pročitati kako je Crna Gora 13. jula 1878. godine stekla državnu nezavisnost. Ovakvom neutemeljenom formulacijom naravno ne povećava se simbolički značaj 13. jula već se svjesno ili nesvjesno devalvira viševjekovna oslobodilačka borba crnogorskog naroda čiji rezultat je i činjenica da nakon 1785. pa sve do 1916. godine na Cetinje, u hram crnogorske slobode nije kročila osvajačka noga

Trinaestojulski odgovor Crne Gore bio je jasan: antifašizam je većinsko i masovno opredjeljenje ove zemlje. Tu ideju, na kojoj se kasnije konstituisala moderna Evropa, Crna Gora je podržala beskompromisnom borbom protiv fašista i njihovih saradnika; borbom koja je plaćena desetinama hiljada života; borbom koja je rezultirala jednim boljim, humanijim i pravednijim svijetom od onog koji su željele da nametnu sile mraka. Konačno, u našem slučaju, rezultirala je obnovom crnogorskog imena, poručio je premijer Duško Marković u autorskom tekstu za Pobjedu

Akt o ukidanju autokefalne Crnogorske crkve nije bio baziran na Ustavu Kraljevine Crne Gore, Ustavu Sv. Sinoda Crnogorske crkve i zakonitim već na nelegalnim odlukama tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ te falsifikovanim i, kao takvim, bezvrijednim aktima Sv. Sinoda Crnogorske crkve i na golom nasilju srpske vojske