''Običaj je (bio) da se za veliki praznik poželi sve najbolje svečarima, ali i svima drugima, kao što za trpezu postavljenu na Bajram ispred džamije može sesti i poslužiti se svako ko se tu nađe i ko to poželi, a poglavar crkve koja je miljenica ili drugo lice države okomio se na milione upokojenih u prirodi i u vasioni pagana, ništa manje zamerio se i živim paganima prišivši im neumerenost u piću, iako paganstvo i alkoholizam ne slove za dve strane istog novčića''
Potpisnik ovih redova ni jednog trenutka, gospođo Đurović, ne sumnja u iskrenost vaših riječi i želja upućenih mogućoj vladi gospodina Miodraga Lekića od koje eksplicitno tražite dosljednost istrajavanja na evropskom putu.
Danas, kada su Crnu Goru iznevjerili i izdali onih 30 odsto Crnogoraca koje su crkva i političari konvertovali u Srbe, kada ima vlast koja je posluga zvaničnog Beograda i kada gro njenog stanovništva nezainteresovano posmatra ono što se oko njih dešava birajući šutnju u zamjenu za golu egzistenciju, Crna Gora je, začudo, još živa. Čuva je oreol slave i magija jednog mita o trajanju. Čuva je ono malo njenih nacionalno svjesnih sinova i šćeri
Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković, potpredsjednik Skupštine Prijestonice Cetinje Mirko Stanić i predsjednik Udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata i antifašista Cetinja Stevan Radunović jutros su položili vijence na spomenik herojima Božićnog ustanka 1919. godine u Bajicama i na spomenik Lovćenska vila.
