Od kraja 1945. godine, dakle od oslobođenja od fašizma do danas, Crna Gora nije imala nezavisniju i slobodniju instituciju prosvjete i kulture nego što je današnji cetinjski Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Bukvalno je otet ispod žvala velikosrpskog nacionalizma koji od 1945. godine nikad, baš nikad nije prestajao da Crnoj Gori i Crnogorcima prijeti nestajanjem. Crnogorci su se povremeno kočoperili i pružali otpor, računajući na svoje ne male zasluge za oslobođenje zemlje, ali su se možda češće uvijali glavom u ramena zbog navodnog bratstva i jedinstva, ili mira u kući
"Marinović je verovatno jedini Crnogorac koji je sposoban da iz nesreće, jada, sebičnosti, zavisti, bolesti, alkoholizma i pokvarenosti izvuče nevjerovatnu i urnebesnu priču", poručio selektor estonskog festivala
Pomoćnica direktora Monstata Snežana Remiković govoreći u emisiji Drugačija radio veza o utemeljenosti sumnji da će Popis biti operacija nacionalnog inžinjeringa kao uvod u promjenu ustavnog ustrojstva Crne Gore, a ne ono što bi morao da bude - za državu važan statistički posao koji se sprovodi bez uticaja partija, vjerskih organizacija i stranih zemalja, kazala je da poruke koje dolaze od strane političkih partija zbunjuju građane i stvaraju im dilemu šta je popis.
Uz zvuke evropske muzike oživjela zaboravljena kulturna baština Crne Gore
"Jezik je hram u kome stoluje duša čovjekova", a sljedstveno tome i kompletna duhovnost jednog naroda!
''Obožavao je Podgoricu, njegovu Njegoševu ulicu, obožavao je taj naš podrum u kome smo 'svijali' naše pozorište. Želio je da nam vrati ljubav koju smo mu pružali, a on je zapravo nje mnogo više nama pružio. Volio je Podgoricu, ono mediteransko u njoj. Čini mi se je svaku svoju predstavu, pa iako za to nije bilo mjesta, završavao nekom mediteranskom pjesmom. A kada bi se vraćali nakon proba u Domu omladine, u tri sata ujutro, kada nema nikoga na ulicama, pjevali bi Ksenijine pjesme."
