Odluka o neučestvovanju košarkašica donio je Sinod SPC, a u djelo sproveo litijaški sabor stacioniran u Vladi Crne Gore na čelu sa ministrom sporta Dragoslavom Šćekićem.
Kao što smo se nekada, prvi drznuli da osvajačima pokažemo zube i digli se na svenarodni ustanak, tako i danas neka budemo prvi koji ćemo ući u Evropsku uniju đe nam je i mjesto sa ostalim evropskim narodima. A ko će, ako ne ja, ti, mi svi.. A kad će... ako ne sad.
Kada sam ja ostao na ulici bez centa prihoda, kada sam sa 50 i kusur živio lošije nego kada sam imao 20, kada sam porodici i djeci počeo da uskraćujem ono što sam uvijek mogao da im priuštim, još jednom sam ostao uvjeren da je biti Crnogorac, a raditi pošteno i biti svoj – najneisplativiji posao na svijetu. Shvatio sam tada još nešto: zbog toga što sam ja dotTo što sam u svojim tekstovima “crnogorčio”, što sam otvoreno zagovarao nezavisnost i to smatrao svojom životnom i profesionalnom misijom, tada je ponajmanje smetalo medijima iz bratske nam Srbije. Tako su me redom angažovali antimiloševićevski mediji iz Beograda: “Srpska reč” Danice Drašković, TV VIN Gordane Suše, Argument, radio B92, radio Index, TV B92…I još po neki čijih se naziva više ne sjećam. Prethodno, magazin “Krug”, “Radio brod” (projekat EU), radio Antena M, radio Free Montenegro…Radeći za njih, smatrao sam da doprinosim emancipaciji Crne Gore i istini o projektu suverenosti koji je bio satanizovan od velikosrpske štamp
Veliki uspjeh naše U 18 vaterpolo reprezentacije – Crna Gora je treća na svijetu.
