Srbija, sa svojom istomišljujućom sestrom Crnom Gorom, zagnala je da tobože brani Jugoslaviju od jugoslovenskih naroda i, opet zakonomjerno, poslije četiri izgubljena osvajačka rata, dobila po labrnji.

Da je RTCG ,,razvlašćena“ odmah nakon 30. avgusta, a po logici Krivokapića to se moglo učiniti samim tim što je to volja izbornog pobjednika, bez parlamentarne procedure, sve bi bilo drugačije. Kao što ni za borbu sa korupcijom nijesu, po Krivokapiću, potrebna ni tužilaštva ni sudovi. Mi to hoćemo, to je naša volja – a to je dovoljno i za ,,razvlašćivanje“ RTCG. I kad čuješ kako predsjednik Vlade rezonuje, zaista, pravo je čudo da RTCG nije „oslobođena“ još prije pola godine. Da je to učinjeno, možda bi slika o „apostolskoj vladi“ bila makar malo ljepša

,,Da je bio pravi predstavnik Vlade Crne Gore, države Crne Gore, Spajić je trebalo da ode pravo u Sarajevo, na adresu koja odgovara nivou resora koji on zastupa, a ne da ministarske pozive šalje iz Trebinja''

Obaviješten sam da udruženje pravnika Crne Gore organizuje za dan 14.04.2021. okrugli sto o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu.

Nije predsjednik Vlade, gospodin Krivokapić, kao što se misli, prva violina Srpske pravoslavne crkve, kojoj je povjereno postepeno urušavanje crnogorskog društva, već je to ministar Leposavić, odavno gajen i pripreman za veliku misiju konačnog oslobođenja Srbije od stalne potencijalne more koja znači istorijsko postojanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve

Ne dešava se svaki dan da se zaputiš na proteste protiv premijera a završiš na haubi automobila premijerove kćerke.

Srbija je prokleta avlija, gotovo poput one Andrićeve Proklete avlije u kojoj, opasani zidom, zajedno borave i romore dobri i zli, grešnici i pravednici, dželati i žrtve… Sasvim sigurno, tu ništa novo ne bi bilo, jer tako je u skoro svim vukojebinama oko nas, da u ovom srbijanskom parčetu balkanske nedođije (koje vazda pretenduje da bude Veliko, premda joj ni aktuelne granice nisu poznate) dželati ne prozivaju žrtve, lopine ne nasrću na poštene, likovi prljavih ruku ne urnišu ljude čistog obraza, budale divane a mudri ćute.

Ne mogu i neću da ćutim o masovnoj otmici članova Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i istaknutih kulturnih stvaralaca Crne Gore. Nekima od njih sam i na vrata od stana kucala, ali ni traga od njih. Moja je duhovna, patriotska, ljudska obaveza da alarmiram javnost. Uvjerena sam da im se nešto strašno dogodilo. Da nije tako, oni bi grmjeli i za njih bi znalo čitavo društvo jer im je Crna Gora uvjek bila preča i od sopstvenog života.